U nastavku moramo objasniti nastanak Freudovog naučavanja uopšte, jer bez
poznavanja nekih pojmova koji su od suštinske važnosti ne možemo sagledati uticaj
njegove psihoanalize na sociologiju tačnije na nastanak psihoanalitičke teorije.Krenut
ćemo sa sukobom svjesnog i nesvjesnog. Taj pojam nije tipično freudovski
ali je on zasigurno zaslužan za njegovu asimilaciju u savremenu psihologiju
a samim tim i u sociologiju. Pod pojmom “svjesno” Freud podrazumjeva misli,
zapažanja, sjećanja, fantazije. Sve ovo nabrojano bi danas mogli nazvati “dostupna
memorija”, ali po Freudu je tek samo mali djelić uma. Drugi važniji dio je nesvjesno.
Tu spadaju sve one pojave to jest stvari koje ne možemo svjesno kontrolisati,
iako one svoje porijeklo vuku iz nekih životnih situacija i iskustava znači
to su nagoni i neke pojave koje je naš um potisnuo jer su vezane za neku traumu.
Prema Freudu nesvjesno je izvor svih naših motivacija i želja. Nema bitne razlike
da li su to jednostavne ali neophodne stvari kao što su hrana i seks ili umjetnost
ili nauka. Nesvjesno je praktički pojam za sve ono “nisko,” životinjsko, pojam
za one mračne dubine duše čija se struktura jako malo izmjenila i čak i danas
je skoro potpuno identična nervnoj strukturi bilo koje životinje na planeti
Zemlji.
