Poznato je da kada se osjeća ugroženim čovjek reaguje u skladu sa datim okolnostima.
Strah je to što čovjeka tjera na reakciju i o tome ćemo raspravljati u ovom
poglavlju. Prema psihonalitičkoj teoriji strah je trenutak u kojem Ego izgubi
kontrolu i biva savladan od strane Id-a ili Super-Ega, od kojih prvi predstavlja
čovjekove prirodne potrebe a drugi društvo i moralne norme. Strah je signal
koji služi Egu da spozna kada je ugrožen i kada neka opasnost prijeti da ugrozi
organizam i njegov opstanak. Freud raščlanjuje strah na tri podgrupe : a)
Realni strah - onaj izazvan nekom stvarnom prijetnjom. b) Moralni strah
( strah od Super-Ega ) - strah koji dolazi iz naše psihe tačnije
iz ograničenja koja nam postavi Super-Ego i posljedica koje nosi njihovo nepoštivanje.
Drukčije ovaj strah možemo predstaviti osjećajima kao što su krivnja, sramota
i strah od kazne. c) Neurotični strah ( fobije ) - možemo ga nazvati
afekt.Trenutak u kojem Id preuzima kontrolu nad organizmom i tada nam se čini
da smo “izgubili živce”, nervozni, tjeskobni itd. Ovaj strah je Freudu bio glavni
predmet istraživanja u ovoj oblasti. Sada se vi vjerovatno pitate kakve strah
ima veze sa sociologijom, veza se ne sastoji u samom strahu već u reakcijama
koje strah proizvodi koje uvelike upravljaju čovjekom, društvom, čak i cijelim
čovječanstvom.
