U prvoj polovini dvadesetog vijeka seksualnost je još uvijek bila tabu tema,
a da ne govorimo o pitanju dječije seksualnosti kojoj je Freud posvetio seriju
predavanja koja su sadržana u njegovom djelu “ O seksualnoj teoriji ; Totem
i tabu “. Naučno je dokazano da čak i novorođenče ima neurološku sposobnost
da doživi orgazam. Seksualni odnos i orgazam nisu bili jedini pojmovi koje je
Freud svrstao pod seksualnost, po njemu tu su spadali svi ugodni podražaji koji
stižu sa kože. Svima nam je poznato kako čak i novorođenčad uživaju i zagrljajima,
maženju i poljubcima. Freud je zapazio da u različitim razdobljima u našem životu,
različiti dijelovi naše kože nam pružaju najveće zadovoljstvo. Kasnije ti dijelovi
kože su imenovani kao erogene zone. U svojoj teoriji seksualnog razvića
podjelu je izvršio na sljedeći način
1. ORALNA FAZA ( od rođenja do 18-og mjeseca života )
kao što naziv govori, izvor uživanja su usta ili da preciziramo, sisanje i
ugrizi.
2. ANALNA FAZA ( od 18-og mjeseca do 3 – 4 godine )-
izvor užitka je anus, užitak je izazvan osjećajem zadržavanja i ispuštanja
izmeta.
3. FALUSNA FAZA ( u rasponu trajanja od 3 pa sve do 6 ili 7 godina
)
genitalije predstavljaju centar uživanja, masturbacija je najčešći oblik uživanja.
4.
4. LATENTNA FAZA ( od kraja falusne faze pa do početka puberteta )
Freud je vjerovao da u ovoj fazi seksualni nagon zamjenjuje ( sublimira )
želja za znanjem, iako je i sam Freud priznao da ovom pravilu ne podliježe
čak četvrtina dijece te dobi.
5. GENITALNA FAZA ( počinje sa pubertetom )
seksualni nagon dolazi do izražaja i najznačajni oblik uživanja je seksualni
odnos.
EDIPOV KOMPLEKS Sada prelazimo na glavni problem koji se javlja
kod muške populacije u pubertetu, a to je upravo Edipov kompleks. Ime je dobio
po starogrčkom mitu o Edipu koji je ubio svog oca i oženio se svojom majkom.
Objašnjenje ovog kompleksa nalazimo u primarnom seksualnom objektu što je u
našem slučaju majka. Mi želimo njenu pažnju, naklonost i nesvjesno mi je želimo
u čisto seksualnom smislu. Suparnik nam je u tom slučaju otac koji je jači,
veći i pametniji. Kasnije dječak postaje svijestan očeve superiornosti i dobija
ono što Freud naziva strah od kastracije, ili gubitka penisa. U tom trenutku
Ego pokreće odbrambene mehanizme i prenosi svoje seksualne impulse sa majke
na djevojke, a kasnije na žene. Ego se poistovjećuje sa agresorom ( u ovom slučaju
je to otac ) i dječak se trudi da što više liči na svog oca, u stvari pokušava
da postane muškarac. Poslije par godina latentnosti on dolazi do puberteta i
ulazi u svijet heteroseksualnosti. Kod djevojaka se javlja analogno tome jako
sličan problem, samo u njihovom slučaju strah od kastracije zamjenjuje zavist
za penisom.Majka i dalje ostaje objekt, pa je potrebno da taj objekt
zamjeni sa ocem, tako da djevojke svoje seksualne impulse prvo sa majke prenosi
na oca pa onda na muškarca.
Primjetićete da sve ovo navedeno baš i nema veze sa sociologijom ili čak
ni sa psihoanalizom. Ali to se čini samo na prvi pogled jer zbog nedostatka
veoma moćnog straha od kastracije žene su manje agresivne i mnogo manje sklone
destruktivnosti. Zbog fiktivno podređene uloge u djetinjstvu svakog dječaka
se javlja želja da dominira i tu je Freud vidio uzrok nastanka patrijarhalnih
društava i želje muškaraca za dokazivanjem i nadjačavanjem. Svima je poznato
da su muškarci skloniji nasilju i da je njihov nagon agresivnosti ili čak auto-agresivnosti
mnogo više izražen. Praktički skoro sve evropske i bliskoistočne civilizacije
su bile patrijarhalne i težile su apsolutnoj muškoj dominaciji. Tek u rijetkim
slučajevima, najčešće u izrazito primitivnim društvima ulogu muškarca je zamjenjivala
žena.
