Nastanak njegove teorije i njegovog naučavanja uopšte se vezuje za njegov
rad sa već spomenutim dr. J. Breuerom i njegovom pacijenticom Annom O. Dvadesetjednogodišnja
Anna je bila Breuerova pacijenticaod 1880 do 1882. Anna je većinu svog vremena
provela njegujući svoga bolesnog oca, za to vrijeme je dobila jako hronično
kašljanje za koje se ispostavilo da nema pravog fizičkog uzroka. Uz to pojavile
su se neke smetnje u govoru koje su dovele kasnije do toga da je Anna postala
nijema da bi zatim počela govoriti engleski umjesto dotad uobičajenog njemačkog.
Kada je njen otac počeo odbijati hranu pojavio se veći broj problema. Izgubila
je osjete u rukama i nogama, taj gubitak osjeta je prerastao u neku formu paralize,
pojavio se veći broj spazama. Sve to je bilo popraćeno halucinacijama i vizijama
“tunela”. Nadovezujući se na sve nabrojano Anna je za sebe smatrala da živi
u bajci, imala je nagle promjene raspoloženja i par puta je pokušala da izvrši
samoubistvo. Breuerova dijagnoza je bila da pati od histerije (pojam je objašnjen
u poglavlju “Biografija”), što je značilo da posjeduje simptome koji su se činili
fizički ali to ustvari nisu bili. Navečer Anna bi zapala u stanja koja je Breuer
nazvao “spontana hipnoza” ili kako ih je ona nazivala “oblaci”. Breuer
je otkrio da za vrijeme takvih stanja koja su podsjećala na trans ona može objasniti
fantazije koje su se pojavljivale danju i ostala slična iskustva, i da se ona
osjećala bolje poslije toga. Anna je ova stanja nazivala “čišćenje dimnjaka”
ili “lijek koji govori”. Ponekad za vrijeme “čišćenja dimnjaka” neki emocionalni
događaj je dao objašnjenje za neki određeni simptom Možemo uzeti za primjer
Annino odbijanje da pije vodu neko vrijeme : sjetila se da je vidjela ženu kako
pije vodu iz iste čaše iz koje je netom prije pio pas. Dok se sjećala ovog događaja
osjetila je gađenje… i onda popila čašu vode. Drukčije rečeno njen simptom izbjegavanja
vode je nestao tek kada se sjetila onog događaja koji je prouzrokovao osjećaj
koji je odgovarajući tom događaju. Breuer je to nazvao katarza (grč. čišćenje).
Jedanaest godina poslije njegov asistent Sigmund Freud je napisao svoje djelo
o histeriji. U tom djelu on je dao objašnjenje svoje teorije : “Svaka histerija
je rezultat neke traume ili nekog stresnog događaja, koji nije mogao da se uklopi
u shvatanje svijeta osobe koja ga je doživila. Odgovarajuće emocije koje izaziva
ta trauma se ne ispoljavaju direktno, ali i ne nestaju već se očituju kao simptomi
koji imaju svoje značenje. Kada pacijent postane svjestan tih simptoma (putem
hipnoze naprimjer) dolazi do oslobađanja tih emocija i one se ne manifestuju
više kao simptomi.” Na ovaj način Anna se riješila svih simptoma ali ostalo
je zabilježeno da svaki put kaka bi pala u trans ona bi padala Josephu Breueru
u naručje da bude sigurna da je to zaista on prije nego bi otpočela svoju priču.
Zatim je iskrsnuo novi problem, prema Freudu dr. Breuer je zaključio da je ona
zaljubljena u njega ali i to da se on zaljubljuje u nju. Nadovezujući se na
to Anna je širila glasine da je trudna sa dr. Josephom Breureom. Može se reći
da je ona to toliko željela da je čak svoje tijelo uvjerila da je to istina,
tako da je razvila ono što se naziva histerična trudnoća. Breuer je bio oženjen
čovjek tako da je naprasno prekinuo svoje seanse sa Annom O. i izgubio interes
za istraživanje histerije. Tek kasnije Freud je objavio ono što Breuer nije,
to da je podloga svim histeričnim neurozama skrivena seksualna želja.
To Freudovo otkriće je igralo možda i najznačajniju ulogu u njegovim daljim
istraživanjima i u samom formiranju psihoanalize i psihoanalitičke terorije
čijim nastajanjem i objašnjenjem ćemo se baviti u sljedećem poglavlju. Na kraju
ovoga opširnog ali neophodnog uvoda u Freudov svijet psihe možemo reći da je
Bertha Pappenheim (alias Anna O.) ostala upamćena ne samo po svojim kasnijim
postignićuma već kao inspiracija za najuticajniju teoriju osobnosti (ličnosti,
karaktera) do sada.
