Ego normalne ličnosti se veoma uspješno bori sa zahtjevima Id-a i Super- Ega,
ali u slučaju kada strah stupi na scenu Ego osjeća potrebu da se odbrani od
tih nasrtaja, kako vanjskih, tako i unutrašnjih faktora koji mu prijete. U svrhu
svoje odbrane Ego koristi razne metode potiskivanja, ili drugačije rečeno
odbrambene mehanizme. Potiskivanje je metoda koja je spomenuta u poglavlju “Teorija
libida”, a sada ćemo dati njenu punu definiciju jer ona predstavlja osnovni
odbrambeni mehanizam. Potiskivanje je nesvjesno blokiranje negativnih impulsa
( bijes, mržnja, ljutnja itd. ) ili njihovo preorijentisanje na neke društveno
poželjnije i prihvatljivije impulse kao što su 1. seksualni, 2. kreativni, 3.
impulse u službi društva. Prema Freudu postoji veliko mnoštvo tih mehanizama,
a to su : poricanje, represija, asketicizam, izolacija, zamjena subjekta,
usmjeravanje impulsa na sopstveni organizam, identifikacija ( poistovjećivanje
), sublimacija, nedjelovanje, “vjerovanje u suprotno”, poistovjećivanje sa napadačem(agresorom),
regresija, racionalizacija, altruizam Svi ovi navedeni mehanizmi nesvjesno
oblikuju našu ličnost, a društvo ih koristi u svrhu svog opstanka i napretka.
Kao što smo već rekli da je Freud u svoju teoriju libida uveo instinkte smrti
koji uvjetuju nastanak ovih odbrambenih mehanizama, tako ti isti odbrambeni
mehanizmi uvjetuju naše socijalno stanje i stanje društva kao jednog funkcionalnog
organizma. Zamislite samo da u društvu ne postoji ono što se naziva “prosječna
osoba”, postojala bi samo dva tipa ličnosti, beskrajno okrutni, oni koji su
vođeni nagonima ili onim što proizilazi iz Id-a i savršeno moralni koje bi mogli
poistovjetiti sa mučenicima koji su vođeni Super-Egom.U obadva slučaja Ego ovih
osoba je jednak nuli. Prosječna osoba pokušava naći kompromis između onoga što
bi trebala učiniti i onoga što će učiniti da ne iskusi štetne posljedice tog
akta. Produktivnost i funkcionalnost društva zavisi od omjera broja prosječnih
i onih kojima vladaju nagoni ili moral. Sada prelazimo na obrazlaganje
mehanizama odbrane ličnosti kako bi shvatili kakav oni uticaj imaju na čovjeka
i društvo. PORICANJE -predstavlja blokiranje vanjskih
događaja ili njihovo odstranjivanje iz svijesti. Ovo je jedan od najprimitivnijih
i najopasnijih mehanizama, jer rijetko kad uspijeva “isključivanje iz stvarnosti”,
a da pri tome ne iskusimo štetne posljedice koje proizilaze iz istog. Ovaj oblik
odbrane je često u interakciji sa drugim, sofisticiranijim odbrambenim mehanizmima.
Primjer za ovaj oblik odbrane je odbijanje ljudi da prihvate smrt voljene osobe,
neprihvaćanje neuspijeha i slično. REPRESIJA - povratak u neke
primitivne i djetinjaste faze života prilikom susreta sa opasnosti. Freud tvrdi
da se vraćamo do onoga trenutka kada smo se zadnji put u životu osjećali potpuno
sigurno. Primjer, skupina normalnih, civilizovanih ljudi može postati nasilna
rulja kada pomisle da im je prebivalište u opasnosti. RACIONALIZACIJA
- pokušaj čovjekovog Ega da učini neku situaciju manje nepovoljnom ili opasnom.
Racionalizacija je ustvari spremnost čovjeka da povjeruje u sopstvene laži.
Freud je tvrdio da su svi odbrambeni mehanizmi laži ali da su zapravo neophodne
jer čovjekov ( a pogotovo dječiji ) Ego je preslab da se suoči sa životnim činjenicama.
IDENTIFIKACIJA - zamjenjivanje svoje ličnosti drugom, pogodnijom u
datoj situaciji ili freudovski rečeno zamjenjivanje sopstvenog Ega prihvatljivijim.
Zamjenjivanje se vrši u svrhu oslobađanja od emocionalne neprilagođenosti, napetosti
ili straha. Primjer za ovaj oblik je poistovjećivanje i imitiranje adolescenata
nekih pop zvijezda.
IDENTIFIKACIJA SA AGRESOROM - modificirani oblik identifikacije prilikom
kojeg žrtva postaje slična napadaču.
ASKETICIZAM - odricanje različith potreba, u rasponu od odricanja hrane,
do odricanja svih potreba i posvećivanja monaškom načinu života. Za primjer
totalnog asketicizma možemo uzeti budiste, dok za primjer djelomičnog Freud
uzima uzdržavanje od jela koje se javlja kod žena ( posebno u periodu puberteta
) kao prikrivanje njihovog seksualnog razvoja. Društvo vrlo vješto primjenjuje
asketicizam kao način da obuzda neku negativnu pojavu ili radnju.
IZOLACIJA - je odstranjivanje bilo kakvih emocija koje nas vežu za
događaj koji u nama izaziva strah ili negativne reakcije. Tipičan primjer za
izolaciju je sputavanje prirodnih reakcija čovjeka na krv, smrt, rane koji se
javljaju kod doktora i medicinskih sestara.
ZAMJENA SUBJEKTA - je prenošenje negativnog impulsa na neki drugi
( često simboličan )
PREDAVANJE ALTRUIZMU -osobe koje svoj život posvećuju riješavanju
tuđih problema, a da pri tome nisu riješili svoje spadaju u klasičan primjer
za predaju altruizmu.
“VJEROVANJE U SUPROTNO” - ovaj način odbrane Ega je zamjenjivanje neprihvatljivog
impulsa u prihvatljivi. Primjer za to je osoba se homoseksualnim sklonostima
će često tvrditi da prezire homoseksualce. NEDJELOVANJE - uključuje geste
i rituale koje , kako Freud tvrdi, obavljamo kako bi odagnali neprihvatljive
i neugodne misli. Primjer za ovo je dječak koji je izgovarao abecedu unazad
čim bi pomislio na nešto što je vezano za seks.
SUBLIMACIJA - Freud je tvrdio da je sublimacija jedina društveno pozitivna
ikorisna odbrana. Prema Freudu sublimacija je zapravo pretvaranje nepotrebnih
impulsa kao što su seks, bijes ili bilo koji drugi koji je u tom trenutku označen
kao takav, u društveno prihvatljive, produktivne radnje.On je smatrao da sve
pozitivneljudske radnje su sublimacije, prvenstveno životnih( seksualnih
), a kasnije sa razvićem teorije o instinktima smrti i sublimacija agresivnosti,
destruktivnosti i sličnih nagona. Sublimacija predstavlja samu srž psihoanalitičke
teorije. Za sociologiju je nainteresantnija sublimacija jer ona prema Freudu
dokazuje da je društvo i sva društvena dostignuća samo sublimacija seksualnih
i nagona smrti. To dovodi do pitanja da li je seks pokretač svega ? Za Freuda
jeste, jer on cijelo društvo posmatra kroz prizmu potiskivanja i preusmjeravanja
seksualnih i agresivnih nagona koji su osnovna pokretačka snaga svakog čovjeka
i društva analogno tome. Da bi opravdali ovo napisano preći ćemo na raščlanjivanje
čovjekovih faza odrastanja i uloge seksualnosti i agresivnosti u tim fazama.
